Zašto na ovom blogu stoje zajedno nekretnine, prijave za posao i papirologija
Ko je ovdje malo pretraživao, možda je podigao obrvu. Tekst o naslijeđenim nekretninama u Bosni. Jedan o motivacionim pismima u Njemačkoj. Uskoro jedan o turističkom smještaju na Zapadnom Balkanu. Šta jedno ima s drugim?
Kratko rečeno: više nego što se na prvi pogled čini. Sve dolazi iz istog mjesta — iz života između dva svijeta.

Kako su nastale moje dvije strane
Rođena sam i odrasla ovdje. Prijepodne sam išla u njemačku školu, popodne u bosansku dopunsku školu. Dvije škole, dva jezika, dva načina razmišljanja, u jednom jedinom danu. Bosansku stranu nikad nisam upoznala kao daleku domovinu porijekla. Živjela sam je sasvim konkretno kroz porodicu — kroz roditelje, a posebno kroz svoju nanu. Od nje dolaze bajke koje sam slušala kao dijete, kao i ljubav prema bosanskoj kuhinji koja je ostala do danas.
Birokratiju na obje strane nisam samo posmatrala izdaleka. Zaista sam je proživjela, i to kroz nekretnine koje su ostale u porodici. Proživjela sam je i kroz smrt svog oca i njegov prevoz u Bosnu i Hercegovinu — jedno od birokratski najsloženijih i emotivno najtežih iskustava koje čovjek može doživjeti između dvije zemlje. Proživjela sam je i kroz svoje bosansko državljanstvo, koje me pravno vezuje za oba sistema. To za mene nikad nije bila teorija.
Pet godina između integracijskog kursa i stranog ureda
Svog muža sam upoznala i zavoljela u Bosni. Godine 2008. došao je u Njemačku s turističkom vizom, a u tom trenutku nije znao ni riječ njemačkog. Prve osnove sam mu sama predala, kako bi mogao položiti jezički test koji nam je trebao za vjenčanje. To nije bilo lako, jer je njemačka birokratija kod binacionalnih brakova vrlo stroga. Mnoge prepreke smo prošli zajedno.

Nakon vjenčanja uslijedilo je pet godina produžavanja vize. Od 2010. je radio, nakon što je prethodno završio integracijski kurs s traženim nivoom B2. (Službena stranica BAMF-a o integracijskom kursu, nažalost, postoji samo na njemačkom i engleskom jeziku, ali link vodi do zvaničnih informacija.)
Naše prvo dijete rođeno je 2009. godine. Ostavila sam ga s njim i mojim roditeljima, a sama sam otišla raditi, kako bi on mogao mirno završiti kurs. I nakon toga je bilo mnogo napornih termina u stranom uredu. Uprkos njemačkom djetetu, viza je uvijek iznova bila zasebna tema.
Za cijelu birokratiju u tom periodu bila sam odgovorna ja. Ne zato što je tako bilo planirano. Neko je morao razumjeti papire i voditi razgovore u uredima — i to sam bila ja.

Trenutak o kojem se zapravo radi
Kad razmišljam u kojim sam trenucima posljednjih godina zaista bila bez odgovora, radilo se o vrlo različitim situacijama. Kako razjasniti naslijeđenu nekretninu u zemlji čiji birokratski sistem samo dijelom razumijem? Ili kako se snaći u viznom postupku koji traje godinama? A kako napisati prijavu za posao koja u Njemačkoj zaista funkcioniše? I šta uopšte treba razjasniti da bi se ovdje prijavilo dijete?
Na prvi pogled ova pitanja nemaju ništa zajedničko. Na drugi pogled ipak imaju: uvijek je isti trenutak. Trenutak u kojem stojiš između dva sistema, a nijedan ti u potpunosti ne objašnjava kako dalje. Baš tu je praznina koju Most želi popuniti.
Taj trenutak ne pogađa samo one koji su se tek doselili. Poznajem ljude koji ovdje žive već dvadeset, trideset godina, a ipak stalno zapinju na istim mjestima. Zato što im niko nije uzeo vremena da im to jednom mirno objasni, i zato što ljudi s godinama često prestanu pitati – iz stida ili prosto iz navike. Baš tu je praznina koju Most želi popuniti: ne samo za prvi trenutak dolaska, nego za sve koji se ni danas ne snalaze sasvim dobro između dva sistema.
Šta to znači za strukturu bloga
Zato je Most namjerno podijeljen u više oblasti, koje na prvi pogled nisu slične, ali sve prate istu osnovnu misao:
Nekretnina i novi početak obuhvata sve što ima veze s vlasništvom, nasljedstvom i upravljanjem nekretninama na Zapadnom Balkanu — od prve checkliste kod naslijeđene nekretnine do praktičnih pitanja turističkog izdavanja.
Karijera i prijava za posao bavi se onim što se kod dolaska na njemačko tržište rada često potcjenjuje — dokumentima za prijavu koji ovdje zaista funkcionišu, priznavanjem diploma, te vlastitim iskustvom iz internih konkursa u Amazonu.
Znanje i pravo okuplja praktične, često nezanimljive stvari koje su ipak presudne — sve što doseljeni treba da znaju o rokovima, prijavama, ugovorima i formalnostima, prije nego što sami naiđu na prepreku.
Tržište i uvid pomnije prati kako platforme poput Booking.com-a i Airbnba zapravo funkcionišu — znanje koje sama stičem, jer mi je potrebno za vlastitu situaciju.
Treći identitet je najličnija oblast — ovdje se radi o osjećaju da živiš između dva svijeta, da nisi sasvim kod kuće ni ovdje ni tamo, i šta to zapravo znači.
Zašto sam uvijek stajala između dva svijeta
Nikad nisam morala birati između svoje njemačke i svoje bosanske strane. Obje su jednostavno bile tu istovremeno — od školske klupe, preko termina u stranom uredu za mog muža, pa sve do najtežih trenutaka mog života. Zato ove različite teme ovdje ne mogu čisto razdvojiti. Pitanje o nekretnini kod mene nikad nije samo pitanje o nekretnini. Ono je povezano s nasljedstvom, porodicom, dva pravna sistema, a često i sa sjećanjem.
Most pokušava da učini upravo taj prevodilački posao — ne samo za jednu temu, nego za cijeli splet pitanja koji ide uz to kad si stvarno kod kuće u dva svijeta.
Šta slijedi
Naredni tekstovi će se svrstavati baš u ove različite oblasti — nekad sasvim praktično, nekad ličnije. Ako vam se uskoro pojavi tekst koji na prvi pogled ne odgovara prethodnom: ipak pripada ovamo.
Gdje bih voljela čuti još više od vas
Ono što me pritom zaista zanima: gdje tačno vas žulja? To važi za sve, bez obzira jeste li se tek doselili ili ovdje živite već decenijama, a ipak niste do kraja proniknuli u neke kutke njemačke (ili bosanske) birokratije.
Da li ste trenutno zaglavili u pitanju nasljedstva u Bosni? Borite li se s viznim postupkom ili spajanjem porodice? Sjedite li nad prijavom za posao i ne znate kako svoje iskustvo staviti u pravi format? Ili postoji jednostavno neko birokratsko pismo koje do danas ne razumijete, iako ovdje živite već dugo?
Sama još učim gdje mogu najviše pomoći. Pritom nosim sa sobom 16 godina radnog iskustva, znanje o birokratiji iz obje zemlje — i vlastitu priču. Slobodno mi napišite u komentarima ili na mail koja vas od ovih tema trenutno najviše zaokuplja. To mi pomaže da napišem baš one tekstove koji su zaista potrebni, umjesto da pišem mimo vašeg svakodnevnog života.


Komentariši